Započnite s pitanjem što je vaše dijete već čulo o događajima i kakva pitanja ili nedoumice imaju. Slušajte imaju li neke zablude ili dezinformacije o događaju. Ako dijete izrazi zabrinutost, tugu ili strah, recite im što odrasli rade kako bi ih zaštitili, ali nemojte im pružiti lažna uvjeravanja ili odbaciti njihove brige.

Djeca ranog osnovnoškolskog uzrasta trebaju kratke, jednostavne informacije o tome što se dogodilo te im je potrebno jasno naznačiti da se odrasli trude učiniti sve što je potrebno da budu sigurni. Učenici viših razreda vjerojatno će imati jasnije stavove o kojima žele raspravljati.  

Nemojte se osjećati obaveznima dati objašnjenje za ono što se dogodilo. Iako odrasli često osjećaju potrebu dati razlog zašto je osoba nešto učinila, u redu je reći djetetu da ne znate zašto se to dogodilo. Jasno im naznačite da na neka pitanja nemamo odgovore, no da se ljudi koji su odgovorni za to trude saznati što se dogodilo.

Potaknite svoje dijete da sada i ubuduće postavlja pitanja i odgovara na pitanja direktno. Kao i odrasli, djeca se lakše nose s krizom ako imaju osjećaj da razumiju što se događa. Razmjenom pitanja i odgovora možete pokazati podršku u procesu shvaćanja krize i reagiranja na nju. Uvjerite dijete da je tuga, zabrinutost ili ljutnja u redu, neka zna da je u redu osjećati se uznemireno zbog nečeg lošeg što se dogodilo. Iskoristite ovo kao priliku za razgovor o drugim uznemirujućim osjećajima koje vaše dijete možda proživljava.

Smanjite djetetovu izloženost medijima (televizija, radio, tisak, internet, društveni mediji), a ako i prate što se događa preko medija, možete se uključiti i gledati zajednički. Djeca često čuju ili vide ono što gledate na televiziji i mogu biti izravno izložena kako se vijesti razvijaju putem interneta ili društvenih medija. Dok djeca mogu tražiti i imati koristi od osnovnih informacija o tome što se dogodilo tako da mogu razumjeti što se događa u njihovom svijetu, grafički detalji ili izlaganje uznemirujućim slikama ili zvukovima nije poželjno. S obzirom na veliku količinu poluinformacija i dezinformacija u medijima dobro je s djecom razgovarati o vjerodostojnosti izvora: 

https://www.medijskapismenost.hr/je-li-to-doista-istina-poducite-djecu-kako-procijeniti-vjerodostojnost-izvora/.

Nikol Leskovar, školska psihologinja